Corriere della Sera: "Meloni je Zelenskom u lice sasula bolnu istinu"

Priča u kojoj je ukrajinsko osoblje vrlo otvoreno izvršilo pritisak na Rim. A i s naše strane, poručuju izvori, predsjednica vlade govorila je prilično iskreno, uz poruku koju bi se moglo sažeti ovako: „Razmotri da ćeš možda biti prisiljen učiniti neke bolne ustupke.“

Devedeset minuta razgovora, kojem je prethodio uži sastanak Giorgije Meloni s ministrima obrane i vanjskih poslova, Guidom Crosettom i Antoniom Tajanijem, uz paralelne razgovore dvaju ministara s ukrajinskim kolegama, obilježilo je poslijepodne koje u Palazzo Chigiju nije proteklo bez napetosti, piše Corriere della Sera.

I to iz najmanje dva ili tri razloga: Italija podržava žurbu koju Amerikanci nameću pregovorima; osoblje Meloni nije imuno na procjene da je Volodimir Zelenski oslabljen nakon istraga o korupciji u njegovoj vladi; a uloga naše vlade – kako premijerka stalno ponavlja – jest postići pravedan i trajan mirovni plan, ali uzimajući više u obzir američko vodstvo nego europsko.

Neki „spinovi“, dijelovi neslužbenih informacija, stižu navečer iz stranke Braća Italije, prelijevaju se do Demokratske stranke te opisuju premijerku koja navodno provodi neku vrstu „moralne suzdržanosti“ nad Zelenskim i u ime Bijele kuće, dok Zelenski čini upravo suprotno: traži od naše premijerke da ublaži stav Donalda Trumpa, da pokuša omekšati odluku koju, čini se, američka vlada već donosi – zatvaranje mirovnog plana što je prije moguće, uz samo djelomično uvažavanje, da se poslužimo metaforom, ukrajinskih interesa.

Uvečer stiže čak i Zelenskovljevo otvorenje mogućnosti novih izbora, što izgleda više kao izazov nego kao povlačenje, te unosi još jedan sloj složenosti u trenutačno stanje pregovora. A sasvim sigurno odjekuju jasne, javne riječi koje je jučer crno na bijelo iznio ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrej Sibiha: u Palazzo Chigiju uljudno je izložio nešto poput popisa zahtjeva koje Kijev upućuje Italiji, a koji dosad nisu ispunjeni – proaktivniju i snažniju ulogu u deblokadi zamrznute ruske imovine u Belgiji, izlazak iz limba neodlučnosti oko programa Purl, kupnju američkog oružja u koju je uključeno više od 15 država EU-a, ali ne i Rim (oružja koje bi zatim bilo proslijeđeno Kijevu, kako traži sam Trump), te naposljetku i preusmjeravanje dijela sredstava (za Italiju 15 milijardi eura) koja europski program Safe predviđa za jačanje oružanih snaga država članica.

Italija je među četiri od 19 država koje neće iskoristiti dio tih fondova za vojnu pomoć Ukrajini.

Sve zajedno daje dovoljno materijala da se zaključi kako nije sve prošlo glatko i kako su neke razlike po prvi put jasno izražene – s obje strane. Uostalom, Meloni – barem prema mišljenju Demokratske stranke i ostatka oporbe – i dalje stoji „s jednom nogom na dvije strane“, istodobno vezana uz europske napore u obrani Kijeva, uključujući i od američkih diplomatskih pritisaka, ali i nevoljna da se makar minimalno distancira od vrlo grubog zaokreta koji Donald Trump nameće tekućim pregovorima.